 | Dženana wrote: Jedan dan u Beogradu Jedan dan sunčan, prošle godine. Ljeto. Pretopli dani, ali još toplije nade u srcima mojih roditelja. Ja, bez očekivanja. Samo sretna što putujem, razlog manje bitan.
Babo vozi. Jedan komšija na suvozačevom mjestu, na mobitelu mu instaliran (More) |
| Dženana wrote: Ljepota Tvoga stvaranja Kada ustanem, Ti me, Gospodaru, dočekuješ uz poj ptica.
Kročim li u spoljašnji svijet, moja pluća ispuniš mirisom tek pokošene trave, mirisom cvijeća i drveća.
Ugriješ me toplinom sunca, obasjaš mi lice njime.
Nastavim li dalje, sve ono (More) |
| Dženana wrote: Dušu svoju za Gospodara pripremi Sjedim u svojoj privremenoj sobi. Pišem na svom privremenom laptopu. Udišem ovaj svačiji, privremeni zrak. I griješim kada kažem da je moje. Osim ove duše, šta je to još moje? Šta ja to posjedujem a da mi već u sljedećoj sekundi ne može b (More) |
| Dženana wrote: Tvoja ljubav je dovoljna Tvoja ljubav, čista i lijepa,
Meni je dovoljna,
Da opstanem,
Sa svime da se suočim,
Da nastavim.
Tvoja ljubav, iskrena i nježna,
Meni je razlog za osmijeh
I suze da izmami umije,
Zbog ljepote svoje.
Tvoja ljubav, blaga i nesebična,
(More) |
| Dženana wrote: Ove oči Iza ovih mojih očnih kapaka
Postoji svijet pun boja
Neviđen
Kad ih zatvorim
Pojavi se
Nepozvan
A kad ih otvorim
Skoro pa mrak
Meni dovoljan
Držim ih čvrsto zatvorene
Da me podsjete na sve što imam
A da zaboravim na sve što nema (More) |
| Dženana wrote: Hidžab i invaliditet Svaki put kad bih se požalila zbog nečega, a najčešće na svoj invaliditet, kojeg bih okrivljavala za mnogošta što ne mogu sama u životu, Allah bi mi poslao dokaz da nisam trebala da brinem. On se, kao i uvijek, pobrinuo za mene. Ono što sam (More) |